Zavađena sećanja, Bogdan Bogdanović (1922–2010), izložba povodom 100 godina od rođenja istaknutog arhitekte

Povodom 100 godina od rođenja Bogdana Bogdanovića Univerzitetska biblioteka „Svetozar Marković” zajedno sa Austrijskom bibliotekom u Beogradu i Austrijskim kulturnim forumom organizuje izložbu Zavađena sećanja, Bogdan Bogdanović (1922–2010), povodom 100 godina od rođenja istaknutog arhitekte.
Otvaranje izložbe je u ponedeljak, 12. 12. u 12 časova u Svečanoj galeriji Univerzitetske biblioteke „Svetozar Marković“ u Beogradu.

Objavljeno:

 

 

 

Povodom 100 godina od rođenja Bogdana Bogdanovića Univerzitetska biblioteka „Svetozar Marković” zajedno sa Austrijskom bibliotekom u Beogradu i Austrijskim kulturnim forumom organizuje izložbu Zavađena sećanja, Bogdan Bogdanović (1922–2010), povodom 100 godina od rođenja istaknutog arhitekte.

 

Otvaranje izložbe je u ponedeljak, 12. 12. u 12 časova u Svečanoj galeriji Univerzitetske biblioteke „Svetozar Marković“ u Beogradu.

 

Veliki neimar jugoslovenske socijalističke epohe, svetskog formata i značaja, Bogdan Bogdanović bio je prvenstveno tvorac memorijalne arhitekture. Autor je velikog broja spomenika posvećenih žrtvama Drugog svetskog rata, među kojima su spomenici u Mostaru, Kruševcu, Sremskoj Mitrovici, Prilepu, Garavicama i Jasenovcu. Pored arhitekture sećanja, istraživao je i promišljao urbanizam i istoriju grada. Vrsni pedagog, teoretičar, polemičar i pisac neobične intelektualne širine. Krasio ga je vrlo samostalan duh sklon inovaciji, ali zadesila ga je tipična sudbina zemlje i kulture za koju je bio vezan. Zaoštreni i oprečni sudovi o njegovoj ličnosti i radu svedoče o velikom simboličkom potencijalu koji je u njima pohranjen. „Želeo sam da u okvirima opšteljudskog, antropološkog sećanja obeležim i rat i mir, pobednika i pobeđene, a razume se pre svega neuništive radosti života.“

Pored svih znamenitih arhitektonskih ostvarenja, Bogdanović se dokazao i kao veoma uspešan pisac. Kada su ga okolnosti prisilile da prestane da gradi, Bogdanović se okrenuo intenzivnijem pisanju. Tim prelaskom na novi medij, međutim, samo je potvrđeno i razrađeno ono što je odavno doživljavao i opisivao kao dublju vezu između arhitekture i jezika: „U arhitekturi ima neverovatno mnogo podzemnih kanala između forme i reči.“

Bogdanovićeva intelektualna zaostavština podeljena je između Austrijske nacionalne biblioteke, Bečkog arhitektonskog centra i Muzeja savremene umetnosti u Zagrebu. Što se tiče njegove lične biblioteke iz stana na Čuburi, testamentom je zahtevano da bude dostupna studentima i istraživačima. Ona sadrži oko 3.500 knjiga izuzetne vrednosti, na devet jezika, koje obuhvataju oblasti arhitekture, filozofije, književnosti, umetnosti, poezije, etnografije, bedekera – širokog dijapazona interesovanja jednog intelektualca. Ova dragocena biblioteka popisana je i predata Univerzitetskoj biblioteci „Svetozar Marković“ u Beogradu i uskoro bi trebalo da bude signirana kao jedna od njenih posebnih biblioteka.

Bogdanovićevo delo izazivalo je velike polarizacije u recepciji njegovog dela i ličnosti u postsocijalističkom razdoblju koje se mogu iskazati kao zavađena sećanja. Tumači njegovog dela i ličnosti određuju ga kao teško razmrsivu zagonetku naše kulture, a njegova sudbina ostaje simbolički izraz burnog doba u kojem je stvarao i u njemu ostavio neizbrisiv trag.

 

Pozdravna reč prof. dr Aleksandar Jerkov

Autori izložbe su Svjetlana Đelić, Šejla Džidić i Igor Živanović iz Univerzitetske biblioteke „Svetozar Marković“.